Glavna
O klubu
Treninzi/Lokacija
Kontakti
Tai Chi Chuan
Qigong
Wudang Shan
Bagua
Galerija
Links

 

   
 

Unutarnje borilačke vještine, Taijiquan (Yang Stil)

Kineske unutarnje borilačke vještine kao što su Taijiquan i Bagwazhang (pakua) spadaju u najsmrtonosnije borilačke vještine ikad stvorene.


Zajedno sa Qigongom te vještine tvore vrhunac samoliječenja i medicinskog liječenja. Jednom davno velika borilačka vještina samoobrane taijiquan je gotovo izčeznuo kad je došao u moderni zapadni svijet. Era New Age je skoro prouzročila da pravi borilački taijiquan nestane. Danas je ostala gotovo šačica instruktora koji se trude da pokažu pravu prirodu ove vještine. Zahvaljujući njihovom trudu taijiquan je otkriven po prvi put u modernoj povijesti kao velika borilačka,samoobrambena i metoda liječenja kao što je to nekad davno bio.
Taijiquan kao sve velike borilačke vještine sadržava tri područja.

Prvo je područje samoliječenja . Naravno, da bi netko mogao vježbati samoobranu mora prvo biti zdrav. Na ovom stupnju vježbamo forme i gurajuće ruke(pushing hands). Postoje sporije forme, forme srednje brzine i eksplozivne forme.Također postoje i borilački setovi za dvije osobe koji se koriste za samoliječenje. Na najvišem nivou originalni Yang stil Taijiquana koji je osnovao Yang Lu-chan postaje set eksplozivnih pokreta. Kasnije je njegov unuk Yang Cheng-fu promjenio forme ostavivši samo spore pokrete.


Drugo područje je borilačko područje .Na tom području ne učimo samo blokirati udarce , izmicati se i udarati već učimo udaranje po smrtonosnim točkama (dim mak) i korištenje eksplozivnih metoda koje koristimo da napadnemo napadača prije nego što on uopće stigne reagirati na našu obranu. Na ovom području se ne vježbaju forme iako su one važne jer nas uče koordinaciji i tajmingu. Na području samoobrane vježbamo "metode treninga". Te metode daju nam sposobnost da reagiramo na nivou refleksa kod kojih napadača napadamo radije nego da se branimo od njega.


Treće područje treninga u unutarnjim borilačkim vještinama je "medicinsko" područje. To je najveći nivo nečijeg treninga. Kada kažem "medicinski" mislim da praktičar taijiquana koristi stavove da bi potaknuo izlječenje na onome koga liječi.. Ne samo koristeći stavove već radeći nešto toj osobi. Naravno za to praktičar također mora znati borilačke primjene na nivou Dim maka ( gađanje akupunkturnih točaka) i to iz dva razloga.Prvi je da kada radimo taiji na višim nivoima kao što je dim-mak stvaramo unutarnju energiju koja nam dolazi direktno iz zemlje kroz energetske(chi) "korijene". Ti korijeni vode "zemljinu energiju" kroz naše tijelo u tijelo onog kojeg pokušavamo izliječiti.
Naravno ta sposobnost se postiže kroz dugi niz godina treninga u taiji quanu na njegovom najvišem nivou.
Čovjek koji je izumio taijiquan ili radije njegovu preteču jer se taijiquan do 19 stoljeća nije tako zvao već su ga zvali Hao chuan ili Loose boxing zvao se Chang San-feng. On je bio veliki borac ali isto tako i akupunkturist i liječnik. Kombinirajući te svoje talente stvorio je vještinu gađanja smrtonosnih točaka ili dim mak koji će kasnije postati poznat kao Hao chuan . Nakon mnogo godina to ime je promjenjeno u Taijiquan.