Glavna
O klubu
Treninzi/Lokacija
Kontakti
Tai Chi Chuan
Qigong
Wudang Shan
Bagua
Galerija
Links

 

   
 

Povijest Taijiquana

O nastanku i povijesti taijiquana danas postoje mnoge teorije. Da bi se one
iznijele i pokušale dokazati potrebno je mnogo više prostora od jednog članka. U ovom članku pokušati ću iznijeti neke od teorija koje su u današnjem taiji svijetu manje više prihvaćene i za koje postoje određeni dokazi. Većinu tih teorija teško je dokazati jer su vremenom izgubljene mnoge činjenice i dokazi te ostavljamo čitateljima da sami odluče u što žele vjerovati.

Za osnivača taiji-a općenito se smatra Chang San-feng.

Chang je rođen 9 travnja 1247.Taj dan danas se smatra obljetnicom taiji quana i na taj dan se u svijetu priređuju mnoge demonstacije ove vještine. Postoji par teorija kako je Chang stvorio taiji:
Smatra se da je Chang bio taoistički adept i majstor šaolinskog kung fu-a.
Kombinirajući svoje znanje borilačkih vještina sa vještinom taoističkog disanja i chi kunga te teorijama baziranim na I Chingu (knjiga promjena)
stvorio vještinu koju danas nazivamo taijiquan.


Druge teorije zapravo više legende vjeruju da je Chang naučio vještinu u snu ili pak promatrajući borbu između zmije i ždrala.

Poznato je da Kinezi vole unositi puno mistike i raznih priča o nastanku svojih vještina da bi ih prikazali što boljima jer često takve priče privlače ljude.
Jedna po meni od najprihvatljivijih teorija ( s obzirom na postojeće dokaze i strukturu taijiquana) govori da je Chang bio vrsni akupunkturist i majstor šaolinskog kung fu-a.

 

Chang je želio stvoriti vrhunsku vještinu baziranu na njegovom znanju borilačkih vještina te znanju o tijelu i energetskom radu (chi kung/nei kung) te taoističkim principima.


Iz svojeg iskustva akupunkture znao je da prejako i preduboko stavljanje igli može umjesto izlječenja dovesti do bolesti ili čak smrti. Sa par svojih drugova ( isto vrsni akupunkturisti) počeo je proučavati kako se određenim udarcima može utjecati na točke u smislu uništavanja energetskih tokova te izazivanju bolesti i smrti, te kako određene točke ili skupine točaka djeluju na određene organe i koji se sve efekti mogu izazvati. Nakon završetka svog istraživanja bojao se dokumentirati svoje otkriće da ga drugi ne otkriju i ne okrenu protiv njega ili njegove obitelji.


Tako je Chang odlučio stvoriti setove pokreta (forme ili kate) koje bi služile kao enciklopedija njegovim učenicima i budućim naraštajima.
otkrio je kako mu treba puno tih setova da pokrije sve točke tj. grupe točaka. Stvorio je 12 formi. Svaka od tih formi također djeluje na 12 glavnih i 8 sporednih meridijana te svaka posebno na jedan određeni meridijan. Tih dvanaest formi postoji i danas na planini Wudang
(smatra se da većina unutarnjih stilova uglavnom potječu sa Wudang planine i da imaju korijene u ovih 12 formi) i nazivaju se Wudang Shan Qi Disruption (u prijevodu sistem uništavanja protivnikove energije sa planine Wudang).


Nakon Chang San- fenga poznati su majstori ove vještine Wang tsun, Chen tou chow, Chang Sung his, Yen Chi ha, Wang Tsung yueh ,Chiang fa.


Wang tsung yeuh osim što je bio majstor bio je i učenjak i prvi koji je svoja iskustva zapisao. Njegov rad uz još neke danas tvori klasike taijiquana. Ti zapisi su kasnije skriveni i dugo su se držali skrivenima
jer ljudi nisu shvaćali njihovo značenje. Tako je bilo sve dok te spise nije dobio ili pronašao Yang Lu chan (osnivač Yang stila).


Chiang fa ključna je osoba u povijesti taijiquana kakvog ga danas uglavnom poznajemo. Vjeruje se da je upravo on bio osoba koji je donio učenje Chang San -fenga u Chenjiagou (selo obitelji Chen).Naime priča govori da je Chiang fa na jednom proputovanju prošao kroz Chen selo
i tamo vidio stanovnike kako vježbaju svoj obiteljski stil i na to se glasno nasmijao što je izazvalo stanovnike da ga napadnu.Pošto ih je svladao s lakoćom jedan od seoskih poglavara (Chen Chang- xin) zamolio ga je za poduku. Chiang fa je pristao da ga podučava ali tek za tri godine kada će se opet vratiti u selo.


CHEN STIL


Chian fa održao je riječ te se vratio za tri godine i počeo podučavati Chen chang xin-a. Chen obitelj bila je poznata više generacija po svojoj vještini
Pao chui (topovski udarac). Ta vještina vukla je svoje korijene iz hrama Šaolin koji je smješten relativno blizu Chen selu. Ta vještina sastojala se od 5 formi od kojih su kasnije ostale samo dvije. S obzirom na Chiang fa-ovo učenje vjeruje se da je Chen Chang- xin(14 generacija)
transformirao prijašnju vještinu u mekšu unutarnju vještinu, jer se tek nakon njega ova vještina i počinje smatrati unutarnjom.

Postoji još jedna teorija da je Chen stil stvorio Chen Wang- ting (9 generacija). On je bio general i imao je veliko iskustvo u borilačkim vještinama. Nakon umirovljenja vratio se u Chen selo i stvorio borilačku vještinu koja će se prenositi sve do 14. generacije. Za ovu teoriju danas baš nema puno dokaza te postoji mogućnost da je Chen Wan-ting stvorio vještinu(pao chui obitelji Chen) koja je imala svoje korijene u šaolinskom kung fu-u ali da to nije bio taijiquan. Nakon Chen Chang- xin-a ostaje nam sistem koji ima odlike unutarnjih stilova i taj se sistem naziva Chen taiji lao jia .Lao jia se smatra osnovom tai chi treninga u Chen selu. Sastoji se od dviju golorukih formi koje se nazivaju Yi Lu i Er Lu te formi s oružjem i vježbe guranja ruku. Odlike yi lu forme su "mekani" pokreti sa tu i tamo kojim explozivnim pokretom(fa jing). Za razliku od te forme Er lu (znana i kao pao chui) je prilično "tvrda" jer je većina pokreta eksplozivna s puno kretanja i skokova. Postoji još par sistema koji su proizašli Iz Lao jia-e.
To su: Xiao jia koju je kreirao Chen You- ben (14 generacija).Chen You- ben je eliminirao neke teške pokrete kao što su skokovi i fa jing.
Xin jia koju je kreirao Chen Fake (17 generacija).Xin jia je puno dinamičnija i eksplozivnija od Lao jia-e. I Xin jia i Xioa jia se sastoje od dviju golorukih formi (yi lu i er lu).Danas postoje i mnoge skraćene verzije tih sistema koje su stvorene da omoguće lakše učenje tradicionalnih formi. Neke od najpoznatijih su 36 i 56 pokreta od Kan Gui -xianga,24 i 48 pokreta Feng Zhi- qianga te 38 pokreta Chen Xiaowanga trenutnog nasljednika Chen stila.

YANG STIL


Danas najpopularniji stil taijiquana, osnovao je Yang Lu-chan (1799-1872). Čuvši za vještinu majstora Chen Chang-xin iz sela Chenjiagou ,Yang Lu-chan zaputio se u selo da bi postao njegov učenik. Postoje dvije verzije događaja o tome kako je i od koga Yang naučio taiji. Odbijen nekoliko puta, priča govori da se Yang prerušio u slugu te da je potajno, špijunirajući učio vještinu te postao jako dobar u njoj. Nakon nekog vremena biva otkriven , ali u borbi uspijeva poraziti neke od učenika Chen Chang-xin-a.

 

Vidjevši to Chen ga uzima za učenika te otkrivajući Yangovu požrtvovnost i odanost otkriva mu sve tajne svoje vještine. Druga priča govori o tome da je u isto vrijeme kada je Yang bio u Chenjiagou u isto vrijeme tamo bio i Chiang fa. Pošto su oboje bili stranci Chiang fa podučava Yanga svojoj vještini. Yang postaje vrlo dobar u toj vještini te zahvajujući klasicima Wang Tsung yueh-a koje mu najvjerovatnije daje Chiang fa (druga priča govori da su ti klasici nađeni sakriveni u jednoj prodavaoni soli,te su nekako došli u vlasništvo Yang obitelji) i svom iskustvu Yang stvara svoj stil koji je danas poznat kao Stari Yang stil.

Za razliku od današnjeg modernog Yang stila Stari Yang stil sadržava eksplozivne pokrete u kombinaciji za polaganim pokretima te također skokove. Nakon Chenjiagoa Yang odlazi u Yung Nien svoj rodni grad gdje neko vrijeme podučava. Na poziv svog učenika Wu Yu xianga Yang odlazi na carski dvor. Bivajući izazvan na mnoge dvoboje te nikada poražen Yang dobiva nadimak Nepobjedivi te postaje instruktor borilačkih vještina na carskom dvoru zajedno sa svoja dva sina .

Njegovi sinovi Yang Ban-hou i Yang Chien hou nastavljaju podučavati očev stil te također postaju veliki i poznati majstori. Yang Chien-hou imao je dva sina i s njima počinje dioba Yang stila na Stari Yang stil te na novi moderni. Stariji sin Yang Shou-hou (1862-1930) učio je vještinu od svog oca ,ali vjeruje se da je najviše naučio od svog strica Ban-hou-a koji je bio nešto superiorniji u vještini od Chien hou-a, te je najvjerojatnije učio i od samog Lu-chana.

Neke od tehničkih značaljki njegovog stila bile su:

-nadvladavanje snažnih napada sa pokretima koji izgledaju meki
-prilagodba protivnikovim pokretima te kontrirajući ga brzim protunapadima
-nanošenje ozljeda mišićima i kostima
-napadanje vitalnih točaka te kontroliranje protivnikovih vena i arterija


Yang Shou-hou nastavio je vjerno prenositi djedovu vještinu iako je imao vrlo malo učenika , jer mnogi nisu mogli podnijeti vrlo brutalne treninge koji bi često završavali s puno ozljeda. Zahvaljujući uglavnom njemu te njegovim malobrojnim učenicima Stari Yang preživio je do današnjih dana.

Njegov mlađi brat Yang Cheng fu (1883-1936) danas je najvjerojatnije najpoznatija osoba u povijesti Yang stila i općenito. On je najzaslužniji za Yang stil kakav danas poznajemo i koji je najpoznatiji i najvježbaniji stil taiji-a na svijetu. Znajući za zdravstvenu moć taijiquana Yang je želio pomoći ljudima koji su imali zdravstvenih probleme te je smatrao da bi osnaživanje ljudi moglo pomoći i njegovoj zemlji da ponovo stane na noge i postane jaka (za opisivanje stanja u Kini u to vrijeme trebalo bi puno prostora a to nije tema ovog članka).

Modificirao je Stari Yang stil te izbacio sve eksplozivne pokrete ,skokove i ostale teške pokrete da bi omogućio i starijim ljudima da vježbaju taiji. Yang Cheng fu mijenjao je svoj stil tri puta pa danas imamo par verzija (ne razlikuju se baš puno) koje uglavnom potječu od njegovih glavnih učenika kao što su Chen Wei ming,
Tung Ying-chieh te Choy Hok-peng. Uz njih valja spomenuti i jednog od najbližih Cheng-fu učenika Fu Zhongwena te Cheng fu-ove sinove Yang Sau-chunga i Yang Zhenduo-a koji su vrlo zaslužni za to što je ovaj stil danas najpoznatiji i najprakticiraniji stil na svijetu.

 

 

WU (HAO) STIL


Osnivač Wu stila bio je Wu Yu -xiang(1812-1880).Yu -xiang bio je stanovnik Yung Nien-a istog mjesta iz kojeg je potekao i Yang Lu-chan.
Sa svoja dva brata bio je veliki poklonik borilačkih vještina te je vježbao stil Shaolin Hung

Kada je Yang Lu-chan počeo podučavati u Yung Nienu braća Wu očarana njegovom vještinom postali su njegovi učenici.
Da bi unaprijedio svoju vještinu Yi -xiang je otišao potražiti Chen Chang xin-a (vidi Chen stil).Na putu u Chen selo zaustavio se u Zhao bao selu
(blizu Chen sela).

Tamo je saznao da je Chen Chang- xin već jako star i bolestan te da više ne podučava, ali da u Zhao bao selu živi Chen Qing-ping učenik Chen You-bena(vidi Chen).Tako je Wu Yu- xiang ostao kod Chen Qing -ping-a oko 40 dana unaprijeđujući svoju vještinu .Vrativši se u Yung Nien stvara svoju vještinu baziranu na svojim iskustvima sa Yang Lu-chanom i Chen Qing-pingom te proučavanju Wang Tsung Yeuh-ovih zapisa (koje je najvjerovatnije dobio od Yang Lu-chana).

 

Wu Yuxiang svoje znanje prenosi na Li I Yu-a. Li I Yu i Wu Yu ?hsiang značajni su po tome što su bili obrazovani ljudi te su zapisivali svoja iskustva koja danas uz još neke radove tvore klasike taijiquana. Li I Yu je svoju vještinu prenio na Hao Wei chena. Taj stil je do današnjih dana ostao u obitelji Hao koja je najzaslužnija za njegovu popularizaciju .Zbog toga se ovaj stil danas često naziva i Hao stil.


WU STIL (STIL WU YIAN QUAN-A)


Osnivač Wu stila bio je Wu Quan-yu(1834-1902).Za razliku od prije spomenutog Wu (Hao) stila ovaj stil se često naziva Wu Yian-quan-ov
stil po Quan-yu-ovom sinu koji je učinio najviše na modificiranju i širenju ovog stila. Quan Yu bio je jedan od najboljih učenika Yang Lu-chana te njegovog sina Yang Ban hou-a.

Radio je kao tjelohranitelj na carskom dvoru. Kada je Yang Lu-chan otišao u mirovinu Quan Yu je također napustio posao i otišao za njim u Peking. Quan Yu ?ov stil bio je istovjetan sa Yang stilom (Starim Yang ) sve dok njegov sin Wu Yian quan (1870-1942) nije promjenio stil te izbacio brze i teško pokrete te usporio formu. Od tada se ta dva stila podučavaju posebno svaki za sebe.


Quan Yu je uz svog sina imao još dva glavna učenika Wang Mao zhai-a i Chang Yu ting-a. Njih troje uz njihove nasljednike Mah Yueh liang-a,
Wu Ying Hua,
Wu Kong Yi i Wu Kong zhao ( i druge) najzaslužniji su za promoviranje ovog stila koji je danas poslije Yang stila jedan od najpoznatijih.


SUN STIL


Osnivač ovog stila bio je Sun Lu tang(1861-1932).Prije nego što je naučio Taiji ,Sun je već bio poznati majstor Baguazhang (Pakua) te Hsing I-a. Hsing I je učio kod jednog od najvećih majstora te vještine Kuo Yun-shena. Kada je naučio sve što je mogao Kuo ga je poslao kod svog prijatelja Cheng Ting hua koji je bio jedan od najboljih učenika Dong Hai-chuana, osnivača Baguazhang. Tako je Sun imao priliku učiti od najboljih. Taijiquan

Priča govori da je Hao Wei-chen došao u Peking te se jako razbolio.
Kako nije poznavao nikoga nije se imao tko brinuti za njega. Sun je čuo za slavu Hao Wei-chena te ga je otišao posjetiti. Našavši ga bolesnog Sun se pobrinuo za njega. Iz zahvalnosti Wei-chen naučio ga je Hao stil.
Kasnije je Sun na osnovu svojih iskustava u trima vještinama (koje dijele mnogo zajedničkog) stvorio svoj stil koji se uglavnom bazira na Hao stilu, ali ima i dosta elemenata Hsing I i Bagua-e.

Sun je također napisao više knjiga o Taiji-u, Hsing I i Bagua. Zahvaljujući njegovoj kćeri Sun Jian Yun koja sve do današnjih dana neumorno promovira taj stil ,Sun stil je zauzeo svoje mjesto među pet glavnih i najpoznatijih stilova.


Osim ovih pet tradicionalnih stilova (napomena: ovih pet stilova danas su prihvaćeni kao tradicionalni iako se iz teksta može vidjeti da većina tih stilova vuče svoje porijeklo iz Yang ili Chen stila ) i najpopularnijih treba spomenuti još neke stilove koji danas dobivaju sve više na popularnosti i koje također možemo smatrati tradicionalnima .

To su Zhaobao i Hu lei stilovi. Oba potječu iz Zhao bao sela koje je zemljopisno smješteno vrlo blizu Chen sela. Jedna priča govori da je osnivač Zhaobao stila Chen Qing-ping koji se doselio u Zhaobao , a druga da potječe od Chian fa koji ga je također na svom putovanju donio u to selo te da ga je kasnije tamo naučio
Chen Qing ?ping .U tom stilu postoje dvije forme od 74 i 108 pokreta te su pokreti i način vježbanja dosta različiti od Chen stila što bi moglo potvrditi Chiang fa teoriju uz mogućnost kasnijih modifikacija od strane Chen Qing-pinga koji je bio vješt u Chen stilu.
Hu lei ili Hu Long jia vrlo je sličan Zhaobao stilu jer je osnivač Li Jing-ting bio učenik Chen Qing-pinga. Sastoji se od jedne forme od 74 pokreta .


Danas postoji još nekoliko relativno modernih stilova ili formi taijiquana koje valja spomenuti. To su Kwang ping stil, Fu Zhen ?song ?ov taiji, Chen Pan ?ling-ov stil te
Cheng Man Chingov stil koji je danas vrlo popularan na zapadu a nastao je iz Yang stila. Cheng je bio učenik Yang Cheng ?fu-a te je skratio Yang formu na 37 pokreta da bi njegovi učenici na zapadu mogli lakše naučiti taiji. Danas također u svakom stilu postoje kraće forme, i forme koje je stvorila kineska vlada kao program vježbi za zdravlje i relaksaciju. Valja napomenuti da je većina kratkih formi stvorena da bi se lakše naučili tradicionalni stilovi a nikako kao zamjena tradicionalnim stilovima.


Iako su ih stvarali stručnjaci i majstori te forme uglavnom nemaju energetsku strukturu i vrijednost kakvu imaju tradicionalni stilovi, ali svakako da i one u današnjem užurbanom svijetu imaju svoju vrijednost ,pogotovo kada je malo vremena
da bi se istinski našao i vježbao neki od tradicionalnih stilova. Većina stilova ili taiji formi danas se uglavnom vježba zbog rekreacije ili zdravlja. Malo ga ljudi vježba kao borilačku vještinu (uglavnom zbog nedostatka kompetentnih učitelja) što je taiji bio i još uvijek jest. Moje osobno uvjerenje je da bi čovjek trebao vježbati taiji i kao borilačku i kao zdravstvenu i kao meditativnu metodu (ako je to moguće) jer su sve one zajedno povezane u jednu metodu koja se danas naziva taijiquan.

U Kini postoji izreka, zapravo pitanje koje kaže: Što biste više voljeli izgubiti oči/vid, uši/sluh ili grlo/glas. Nadam se da ništa od toga jer je sve podjednako važno. Duboko se nadam da će ovaj tekst pomoći vježbačima taiji-a da malo bolje upoznaju povijest svojih stilova te da možda krenu i u dublju potragu . Kao što sam na početku rekao povijest taiji-a je vrlo diskutabilna i često je premalo dokaza koji mogu nešto sto posto dokazati.
Svaki stil je isto vrijedan i iz svakog možemo puno naučiti . Bitno je ono što Vi želite naučiti i ono što osjećate dok vježbate jer samo Vi možete odrediti koji je stil dobar za Vas. Želim Vam puno sreće u potrazi .